Moja priča - Kako sam naslijedila bakinu peć

Keramikom sam se počela baviti prije 15 godina, kada sam naslijedila bakinu peć. To je bila stara peć, sa pukotinama i obilježjima vremena, ali i dalje je radila savršeno. Baksin zadnji rad je ostao u njoj - mala vaza sa motivom granatovog jabuka. Početak je bio težak. Nisam imala formalnu obuku, samo sjećanja na dane provedene u bakinoj radionici, gledajući je kako oblikuje glinu sa takvom lakoćom. Pokušavala sam da reprodukujem njene radove, ali moji pokušaji su bili daleko od savršenstva. Ali onda sam shvatila - ne trebam da kopiram babu. Trebam da pronađem svoj glas, svoj stil, svoj način da pričam priču kroz keramiku. Svaki komad koji danas napravim nosi dio moje duše. Svaki ima svoju priču. Neke vaze nose motiv mostarskih ruža, druge priču o hercegovačkom vjetru. U svakom komadu živi tradicija, ali i moja ljubav prema ovom zanatu. Baka bi bila ponosna. Njeno nasleđe živi kroz moje ruke, kroz svaki komad koji napravim, kroz svaku priču koju ispričam. Zato me pitate zašto radim ovo? Zato što je ovo više od posla. Ovo je nasleđe, tradicija, ljubav i život. Ovo je moja priča.